петак, 6. јануар 2012.

Viša Sila

Svi ljudi  prirodno u podsvest pakuju ono što im ugrožava ego. To jeste izuzetan dar, ali podsvest nije ništa drugo do obična korpa za otpatke koja ima određenu zapreminu, pa ako je prepunimo, neminovno počne da zaudara prvo onima oko nas, a onda i nama samima. Nezadovljstvo samim sobom je najčešći uzrok mnogih bolesti koje bi nas zasigurno zaobišle, da smo manje punili pomenutu korpu. Sreća po ljudski rod, te je ovaj otpad "organskog porekla" i što vremenom postane samo prah, čija sitna zrna mogu da nas podsete koliko je, u stvari, ono što je dobro oko nas  i u nama, veliko i vredno. Teško je opisati nešto vredno. Kao kad bismo probali da dočaramo nekome lepotu dijamanta, ili, pak, nekog sjajnog umetničkog dela. Nije nemoguće, ali to mogu  samo malobrojni. Znači, ni stvarno lepo, ni ono stvarno dobro, nemaju preko potreban marketing. Veličina Isusovog dela je nemerljiva, ali je njegova sudbina i te kako uplašila one koji su nakon toga "vodili" čovečanstvo u pravcu izbavljenja i spasenja. Moje je mišljenje, da svako vreme ima po jednog Božjeg sina, koji ne uspe da uradi ništa, ili vrlo malo, za svoju braću i sestre. Tu dolazimo do zaključka, da zlo, polako ali sigurno, a koristeći  nove tehnologije i sve brže, vuče svet ka totalnom uništenju. Razmišljajući dalje o iskonskoj borbi dobra i zla, nameće nam se činjenica da ovaj svet i dalje postoji, ma koliko uvrnut i skrajnut s puta koji je zamislio tvorac. Dakle, ako ovaj svet i dalje postoji ovakav kakav jeste, da li je to dobro neuništivo ili zlo i nije toliko loše? Moguće su obe varijante. Ponekad mi se učini da to i nije borba, nego igra između ove dve krajnosti. Igra između dobra i zla ? Zvuči mi sasvim ok. Ne bih voleo da ove reči budu opravdavajuće za zao čin,  ali ipak se pitam, zašto je uopšte dozvoljena ta hiljadugodišnja  patnja u rešavanju pobednika? Dobro je već duže vreme kao grogirani bokser,  ali pre svakog nokauta neko "udari u gong". Zamislite igru u kojoj učestvuju neko ko stvara i neko ko uništava. To je nešto što na nivou našeg roda, a plasirano na razne načine, zabavlja generacije i generacije ljudi. Nije li onda moguće da su i tvorac i rušitelj stvoreni od neke još Više Sile? Sile, koja bi, eto - samo da se malo zabavi. 


P. S. Nije lako biti dokon.

Нема коментара:

Постави коментар